Što je „lauba“? Kakva je to čudna riječ?
„Lauba je lokalni naziv za kružni drvored korišten u Vrbovcu, a vjerojatno proizlazi iz njemačke riječi “laub” koja označava lišće. 
Kružni drvored s krošnjama koje se jedva dotiču postao je mjesto igre, ali i natjecanja. Penjati se po tim krošnjama i osvojiti cijelu Laubu, a da se ne dotakne tlo. Bio je to sveti cilj. Kada bi njega pokorili, postavljala se nova i nemogućija misija – napraviti cijeli krug što brže, sa što manje posjekotina.“ 
Danas Lauba označava pojam kulture. To je mjesto na koje bilo tko može doći kako bi utažio svoju žeđ za umjetnošću. Da malo razjasnimo pojam za sve koji već nisu upoznasti s njim, radi se o prostoru, odnosno hali, na zagrebačkom Črnomercu, u kojoj se održavaju različite aktivnosti- od radionica, preko izložbi do modnih revija. Laički rečeno. 
U ulaznom dijelu smješten je kafić u kojem se može ponešto i prigristi. Velika hala se može koristiti kao jedinstveni prostor, ali za vrijeme izložbi je prostorno podijeljena panoima koji ograđuju različite djelove jedne izložbe.
Za Laubu sam čula više puta iz raznih izvora, no prvi puta sam je posjetila povodom terenske nastave koju je organizirao profesor Dragojević sa FPZG-a. 
Sredinom prosinca 25 studenata se na temperaturi od -10 zaputilo prema „Črnkasu“. Moja očekivanja su bila visoka obrnuto propocionalno niskim temperaturama.
Izložba koju smo došli posjetiti nosi naziv „Finalisti 2012.“. Radi se o rezimeu godine koja upravo završava. Lauba je zato na samom kraju godine pripremila prodajnu izložbu Finalista na kojoj su „s velikim ponosom predstavili sve što su umjetnici sa kojima rade unutar svojih ateljea marljivo stvarali posljednjih godinu dana.“ 
Svaka čast. To zvuči jako lijepo i primamljivo. Kada smo stigli u Laubu, na ulazu su nas dočekali studenti koji volontiraju. Iako za svoj rad nisu plaćeni, opet su moja očekivanja bila visoka, jer to su budući akademski građani. Na žalost, ostala sam razočarana. 
Vodstvo koje smo dobili od studenta i studentice je bilo polovno, i nije vrijedno dodatne naplate od 10 kuna na ulaznicu koju smo isto toliko platili. Iako taj novac ne ide „vodičima“ u džep, to ne znači da ne trebaju biti pripremljeni na tu ulogu ako su zato tamo.
Iako su me se neka umjetnička djela dojmila, jer sam im sama dala značenje, iz priče koju sam o njima dobila nisam mogla previše zaključiti o umjetnikovom dojmu. 
No, dosta kritike. Sam prostor me fascinirao svojim prostranstvom, poviješću, i energijom. Iz svakog kutka vrišti nova ideja. Umjetnost u punom smislu riječi. Od posebno oslikanih wca do neobičnih lampi i stolica. Banalne stvari koje puno znače. 
Izložba ipak priča neku priču. Slika Lovre Artukovića nosi naziv „Potpisivanje deklaracije o pripajanju zapadne Hercegovine i Popova polja Republici Hrvatskoj“. On sam za to dijelo kaže kako mu „je namjera bila napraviti nešto što u našem vremenu nije baš uobičajeno za medij slikarstva, naime htio sam napraviti jednu humorističnu sliku…“
Ostale slike prepuštam čitateljima da sami stvore svoju interpretaciju. Kao i ja. Kao i većina posjetitelja Laube.
Možda to i jest trik. Dođi i doživi umjetnost na svoj način.
Kul Tura 
Bio sam se zapisao za tu terensku nastavu, ali sam ipak bio spriječen da odem s vama. Baš mi je žao zbog toga, a toliko sam toga čuo o Laubi, no nikako da odem. Ovo me je baš iznenadilo da volonteri, studenti vode razgledavanje. Ubiti to ni ne bi bilo toliko loše da su jako dobro upućeni u samu postavu. Ovako ste morali sami istraživati, ali ima to i svojih čari. Kad zatopli za koji mjesec i ja ću se konačno uputiti na Črnkas u Laubu. 🙂
Ja isto nisam nikada bila u Laubi, a također sam čula štošta o njoj. Zato mi je drago pročitati jedan ovakav post gdje mogu dobiti neke informacije, a i ponešto o dijelima. Slike su super, i kad njih gledam, imam dojam da je taj prostor sam po sebi umjetničko djelo. No množda si dobro rekla, možda i je čar u tome da svatko doživi na svoj način. Možda je tvoj prikaz tog prostora dao njemu posebnu čar, i možda bi ga drukčije doživjela da sama odem. Super tema, sve u svemu =)
Jedna moja kolegica i ja smo trebale ostvariti suradnju s Laubom za Televiziju Student, no nažalost, to je propalo. Ali ono što mi je bilo zanimljivo jest to što je taj prostor zapravo prije bio konjušnica jedno stotinjak godina prije, tako da ima i povijesnu vrijednost, a osobno, sviđa mi se kako je prostor preuređen.